You are using an outdated browser. For a faster, safer browsing experience, upgrade for free today.

Crtice iz romana

< PRETHODNO Izvadci iz romana "Kvadratura zatvorenog kruga" (2) SLJEDEĆE --->

Crtica 4

U petnaest do dva popodne, Robert je bio u postaji. Neki policajci su odjeću ostavljali u postaji i tu se presvlačili, ali Robert je spadao u one koji dođu spremni, uniformirani i opremljeni. Znajući da se treba poslije naći s Nelom, ponio je sportsku torbu u koju je potrpao nekakvu odjeću i ostavio je u prtljažniku svog starog Mercedesa. Razgovarao je s vođom smjene kada je ušao pripravnik Vinko. Među policajcima koji su se razduživali netko mu dobaci: "...a bi li ti zapalija jedan duvan?"

Šaljivdžija je to rekao tako rastegnuto, napravivši zbunjenu grimasu na licu, da su svi zakikotali, a neki i otvoreno smijali pripravniku. Preko Robertovih ramena mogao je vidjeti vođu smjene kako mu se trese čuperak na glavi u nijemom naletu smijeha. Jedino Robertu nije bilo smiješno. Bio začuđen kako je takav detalj dospio do kolegâ. Vinko je vjerojatno mislio da je on izbrbljao svima nezgodu kod kapetana i mrgodno ga pozdravio.

Jedan od policajaca koji je upravo izašao iz ureda zapovjednika pozove Roberta, rekavši mu da ga zapovjednik očekuje u kancelariji, zajedno s pripravnikom. Robert i Vinko su se istovremeno začuđeno pogledali, ne shvaćajući što bi ovom pozivu mogao biti uzrok.

Crtica 5

Napokon ostavi akte i pisaći pribor, ustane i kaže:
— Ma vidi koji lipi zaljubljeni par. Pa šta je, moji golupčići?
— Gospodine zapovjedniče, došli smo na vaš poziv... — Robert će.
— A ja san vas tija tako lipe vidit, ali da san zna na kakvu ću lipotu i pamet nać, zva bi bija novinare dnevnog tiska, da vas slikaju, intervjuiraju... da in kažete koju pametnu. Da se građani barem priko novina upoznaju s tako istančanom inteligencijom, pa i da se razuvjere od predrasuda da je policija glup sustav koji radi odgovoran sigurnosni posao, da... daaa... da kažu kako je uglađena ova naša društvena poluga, kako je protkana odgovornim pojedincima...
— Gospodine zapovjedniče... — pokuša Robert bezuspješno prekinuti ovu ironičnu tiradu.
— ...od-go-vor-nim pojedincima, mudrima i autonomnima u sprovođenju zakona, a sve u službi boljitka poreznih obveznika čiju majčinsku dojku sišemo. A-li... (zastane) postoji jedna nedoumica.
— Koja gospodine zapovjedniče? — u hipu će Vinko.
— Što ćemo s pasioniranim pušačima? — brzo i jednostavno poentira zapovjednik. Vinko se zacrveni i zabulji se u njega. Robert je samo skrenuo pogled kao da traži kakav otvor za bijeg iz ove ekshibicije.
— Što dakle!? Pušenje nije samo loša društvena navika, nego i želja pušača da ostvari svoje pravo na trovanje, kako sebe, tako i okolnih subjekata. Uskratiti službenim osobama njihovo pravo na pušenje je besprizorno ismijavanje proklamiranih demokratskih načela. Pa što ako se radi o službenoj osobi u obavljanju djelatnosti! Zar i takva jedinka našeg društva treba ispaštati zbog hira okoline, biti žrtvovano njeno pravo zbog nečijeg apstinencijskog fanatizma. To gospodo, podriva slobodu pojedinca kao temeljno ljudsko načelo.
Ja sam, drage kolege, uputio oštru notu samom ministru unutarnjih poslova. Zatražio sam da se svaka intervencija koju pušački dio policijskih snaga obavlja, opskrbi osnovnom opremom za pušenje prigodom intervencija. U to bi spadao prihvat na opasaču za hitnu uporabu cigareta. Upaljač, dvije kutije cigareta omiljene marke, pepeljara s utisnutom policijskom osobnom numeracijom... naravno sa strane obojana u plavu boju s policijskim znakovljem. Možda i osnovati posebnu, pušačku interventnu jedinicu, koja bi na veće javne izgrede reagirala naglim ispuhivanjem duhanskog dima na licu mjesta, a ekstremne pojedince svladavala neugaslim opušcima svojih cigareta; ukoliko se to ne bi s pravne strane smatralo uporabom vatrenog oružja.

Zapovjednik je zastao, očito završivši svoj monolog, i mirno promatrao njih dvojicu. Vinko kao da nije davao znakove života, a Robert je stajao mirno, ne dajući zapovjedniku nadu da ga vidi unezvijerenog.
— Gospodine zapovjedniče. Koja je svrha ovog izlaganja? — mirno će Robert.
— Gospodine pripravniče, vi ste slobodni otići. Nastavit ću razgovor s vođom ophodnje, gospodinom Radmanom. — otpu­stivši tako Vinka.

Vinko je otpozdravio zapovjednika, izašao na pogrešna vrata, začudio se kad je vidio tajnicu, vratio se natrag, bez obzira što mu je ona pokazala da može izaći na vanjska vrata njezinog ureda. Ponovo se našao oči u oči sa zapovjednikom, ugledao vrata na koja je ušao, zakačio nogom nekakav paket s tiskanim formularima, koji je na podu bio gurnut sa strane. Izrekavši jedno "ispričavam se", odjurio je van po spasonosni zrak koji mu se kod zapovjednika činio strahovito razrijeđen, do granice zastoja bioloških procesa.